Nekad metla i krpa, danas mobitel i ekrani! 3 vještine koje su djeca u Jugoslaviji savladala, a današnja djeca više ne znaju
Što vi mislite? Zar današnja djeca stvarno više ne znaju te vještine? U bivšoj su državi djecu učili krpati i šivati, kuhati i spremati, a danas?
Nove generacije prikovane za mobitele i kompjutere, tjeraju mlade u usamljenost i destrukciju.
Djetinjstvo u Jugoslaviji bilo je vrlo različito od djetinjstva danas.
Ana Vehovar osebni arhiv
Djetinjstvo u Jugoslaviji, koja je postojala između 1945. i 1991. godine, obilježili su specifični društveni, politički i ekonomski uvjeti koji su oblikovali svakodnevni život djece. Zajednica je u to vrijeme igrala snažnu ulogu, susjedi su se poznavali i međusobno pomagali. Djeca su se igrala vani, u dvorištima, ulicama i u prirodi. Imala su puno slobode za igru na otvorenom. Popularne igre uključivale su nogomet, gumiwist, risantac i razne igre s loptom. Društvene igre i čitanje knjiga također su bile popularne. Kino i kazalište bili su dostupni i popularni oblici zabave.
U prošlosti su se i djeca drugačije pripremala za život, pa se čini da su prije nekoliko desetljeća pojedinci imali određene vještine koje bi i danas bile vrlo korisne, ali su nažalost izgubljene. S tehnološkim napretkom i promjenom načina života, današnja djeca ne vladaju određenim vještinama koje su nekada bile potpuno samorazumljive.
Evo 3 stvari koje su djeca nekada vladala, a današnja djeca uglavnom ne vladaju.
1. Praktične vještine
U Jugoslaviji su djeca bila puno vještija u praktičnim vještinama koje će im dobro doći tijekom cijelog života: šivanje, pletenje, vezenje, kuhanje, poljoprivreda, popravak elektroničkih uređaja, kućanski poslovi... Dakle, do ulaska u odraslu dob, djeca su već imala širok raspon praktičnog znanja koje im je omogućavalo da se bolje brinu o sebi.
2. Komunikacija
Prije pojave digitalnih uređaja, djeca su provodila puno više vremena s drugim ljudima. Na taj su način učila razgovarati sa svojim vršnjacima (osobno), kao i sa starijim i mlađim pojedincima. Čak su i djeca koja su bila introvertiranija obično znala kako prići ljudima i uspostaviti kontakt.
3. Popravljanje stvari
U današnjem potrošački orijentiranom društvu prilično je uobičajeno da kada se nešto pokvari, kupimo novu stvar. Ali nekada je bilo drugačije. Djeca u Jugoslaviji znala su popravljati igračke, odjeću, obuću, čak i namještaj i bijelu tehniku. Kada bi se nešto pokvarilo ili oštetilo, popravak je bio potpuno samorazumljiv.
