Zvonimira Trusić, žena kojoj suparnice a i neki suparnici ne žele ni u ring ući, najjača je i ima naj mišiće

Tko je Hrvatica koja je u Stockholmu osvojila zlatnu medalju u body buildingu, na natjecanju na kojem su mišiće pokazivale suparnice iz 27 zemalja. Nakon tri naslova hrvatske prvakinje u tajlandskom boksu, nakon pet godina nastupanja za hrvatsku reprezentaciju te nakon završenog fakulteta odselila je u Švedsku i usprkos primamljivim ponudama nije prihvatila plavo-žuti švedski dres kojeg krase tri kraljevske krune i nije požalila. Najbolja je i u izlaganju mišića, a s ponosom ih je na kraju prekrila hrvatskom trobojnicom

Zvonimira Trusić, žena kojoj suparnice a i neki suparnici ne žele ni u ring ući, najjača je i ima naj mišiće start press
26. 3. 2019

Napisao: Sven Stažić

Sjajan nokaut proslavio ju je na Youtubu, a nakon toga suparnice joj nisu ulazile u ring, a i sklanjale bi joj se s puta kad bi je opazile. Kako stvari stoje najbolja je i u body buidingu. Osvojila je u konkurenciji suparnica iz 27 zemalja, na netom održanom natjecanju u Stockholmu, prvo mjesto. Sport voli najviše od svega, a s ponosom ističe: - Volim vidjeti za što mi je tijelo sposobno te sam do sada se uvjerila da imam dobre predispozicije za sve sportove. Volim sama sebi raditi izazove, volim adrenalin i tu vrstu obaveza, predanosti i žrtve. Sport me ispunjava i ne mogu zamisliti život bez sporta.

Tko zna kako bi živjela Zvonimira Trusić danas da nije kao i mnogi drugi mladi ljudi iz Hrvatske okušala sreću van njenih granica. A bila je ne samo mlada već i uspješna i perspektivna. U tajlandskom boksu je postigla najznačajnije rezultate i punih pet godina bila je i hrvatska reprezentativka. I dalje nastupa za reprezentaciju. Odselila je u Skandinaviju iz razloga koje svi već odavno poznajemo. Birajući između perspektive i svakodnevne hrvatske jadikovne ispunjene praznim obećanjima i golemim odricanjem odabrala je sredinu koja posve drukčije tretira ne samo uspješne ljude, već i one mlade kojima pruža ogromne mogućnosti.

S dosta sjete Zvonimira progovara o odrastanju i školovanja u Hrvatskoj. Kako i ne bi kad je tri puta za redom osvajala državno prvenstvo, kad naprosto nije imala konkurenciju i kad je trenirala i sparingirala isključivo s muškarcima.

Nakon završetka fakulteta i Sportskog menadžmenta, imala je sreću te radila u struci i stekla iskustvo. Kako nije imala konkurenciju u svojoj kategoriji tajlandskog boksa nastupala je u K1 i low kick na državnoj i internacionalnoj razini. Nerijetko se znalo događati da bi joj protivnice pobjegle s ringa i prije borbe. Sjajan nokaut proslavio ju je na Youtubu, a nakon toga suparnice joj nisu ulazile u borilište, a i sklanjale bi joj se s puta kad bi je opazile.

Ozljeda ju je u jednom trenutku okrenula prema fakultetu. Odabrala je Sportski menadžment, dobila 100.000 kn stipendije na Libertasu te završila tri godine kao jedina žena i najbolje studentica. Pomagala je prijateljima u teretani, ali nije se vidjela u tome i put ju je odveo u Švedsku.  

Trenutno odrađuje tajlandski rekreativno, sebi za dušu. Ne planira se više boriti ni za koju reprezentaciju, a najvažniji su joj ciljevi odrađivanje shototinge kao Fitness ili Tattoed Model pošto volim taj izgled, a tetovaže obožavam. Ona ne samo što je opasna u ringu, ona opasno i izgleda.

START: Muay Thai tvoja je prva ljubav, koji je bio razlog preokreta na kickboxing?

MuayThai će uvijek biti moja ljubav borilačkih sportova pošto je idealna kombinacija cijelog tijela. Od kickboxing disciplina podržavam K-1 pošto je sličan tajlandskom boksu zbog upotrebe koljena.

START:Misliš se potpuno posvetiti borilačkim vještinama te živjeti od toga ili imaš neke druge planove?

Nažalost, kao borac je teško živjeti, ako nemaš dobre sponzore ili nisi u top 5 svjetskog ranga. MuayThai je na dobrom putu da postane olimpijski sport te bi se na taj način moglo poboljšati samo stanje i olakšati borcima, život općenito, a i pripreme za natjecanja.

START: Kako izgleda tvoj radni dan, ostaje li vremena za išta drugo nakon što završe treninzi? Nastupaš li uskoro negdje?

Dani su mi cijeli život isplanirani skoro na minutu. Cijelo svoje školovanje sam imala treninge prije škole te nakon škole. Trenirala sam vikendima isto tako te i dalje uspijevala imati odličan prosijek. Dosta me sport naučio organizaciji, fokusu i multitaskingu tako da mi je bez obzira koliko stresno nekada bilo, opet nekako lakše.

START: Susrećeš li se s predrasudama u smislu “žena u kickboxingu” i ako da, kako reagiraš na njih?

 Oduvijek sam imala čvrsta stajališta i malo posebniji karaketer kad je riječ o ulozi žena. Smatram da žene trebaju biti neovisne o muškarcima u poslu te stvarati svoje carstvo koje se kasnije može podijeliti sa drugom osobom, naravno. Uvijek težim boljem, želim se obrazovati i imati svoj život u svojim rukama.

START: Razmišljaš li o povratku u domovinu?

 Trenutno sada ne pošto volim putovati, volim nova iskustva i mislim da imam ispred sebe još par godina gdje ću se tražiti, stvarati nove prilike i graditi svoje snove. Želim iskoristiti svoj potencijal što je moguće više, a nažalost u Hrvatskoj, ne mogu do maksimuma.

START: Ima li u Hrvatskoj potencijala za većom medijskom eksponiranošću borilačkih sportova te što misliš koji su razlozi da je kickboxing i dalje relativno nepoznat pojam među širom publikom?

 Hrvatska je oduvijek bila i prepoznatljiva kao država sprota. Borilački sportovi nisu jako eksponirani pošto nemamo dovoljno događadaja, natjecanja i samog pretstavljanja raznih sportova. Naš narod se vrti oko nogometa i to će tako ostati. MMA je sada postao popularan zbog UFC organizacije, ali i dalje ljudi ne znaju razliku ta dva pojma. Što se mene tiče, svaki oblik borilačkog sporta i njegovog priznanja je dobar. Nadam se da će tajlandski boks pronaći svoj put da uđe i u olimpijske sportove.

 

START: Osim borilačkih vještina voliš i tetovaže te si i sama ponosna vlasnica nekih. Otkuda crpiš ideje i postoji li neka koju bi mogla istaknuti zbog važnosti?

Tetovaže obožavam i za sada ih imam par. San mi je postati Tatttoed Model kako bih mogla pokazati kakvi su umjetnici tattoo majstori. Meni je to naprosto fascinantno, prekrasno i baš ih obožavam. Za svaku tetovažu koju imam na sebi sam dobila ideju, nisam forsirala već kako bi mi došla, tako bi sa tattoo majstorom napravila dizajn i na kraju tetovažu. Sve su mi drage naravno, ali bih izdvojila tetovažu lijeve podlaktice gdje se nalazi Nike – božica sporta, par rukavica, pojas i natpis „Stay Golden“. Taj moto mi je prvi put rekla sestra kada sam osvojila državno natjecanje te kasnije i borbe na drugim događajima. Tetovaža je simbol mog tijela, sporta i svih osjećaja i trenutaka koje sam doživjela tokom života i treniga raznihsportova. Moje tijelo predodređeno za sport i ja sam to iskoristila na najbolji način što sam mogla.

 

 

Koristimo kolačiće u svrhu pružanja boljeg korisničkog iskustva na stranici. Ukoliko nastavite s pregledavanjem ove stranice pretpostavit ćemo da se slažete s tim.