Balaševića, kaže, nikada nije slušao. Jedina pjesma koju zna je “Nikad kao Bane”. Kako komentira natpis ‘bećarac’ u Ilici? “Nisam vidio transparent. Međutim, u Hrvatskoj treba koristiti službeno pismo. Osobno ne znam ćirilicu, natpis u Ilici ne bih mogao ni pročitiati”, kazao je samouvjereno Davor Filipović koji je 1984. rođen u Sarajevu u kojem su ćirilica i latinica ravnopravno zastupljeni duga vremena. Da nije išao u škole i to one najviše, čovjek bi još i razumio. Kandidat za gradonačelnika završio je Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a prije toga i srednju Ekonomsko – birotehničku školu u Splitu.

Prva knjiga tiskana u Hrvatskoj je Misal po zakonu rimskoga dvora i štampana je  glagoljicom 1483., a samo 29 godina kasnije tiskan je prvi hrvatski molitvenik i to na ćirilici već 1512., i to poljičkom ćirilicom.

Zanimljivo, prva knjiga tiskana na ćirilici tiskana je 1494. i to radi osmanskih represija,1494. - "Oktoiha". Riječ je o crnogorskoj pravoslavnoj knjizi s Cetinja.
Zanimljivo je pratiti tisak knjiga na ovim prostorima na trima pismima, glagoljici, latinici i ćirilici, s obzirom na društveno-političke okolnosti te jačanje nacionalnih institucija. Posebice preporuka hrvatskim domoljubima da se ne stide hrvatskoga ćiriličkog molitvenika iz 1512. godine, tiskanoga poljičkom ćirilicom (ćiriličko pismo s prostora Poljica, dakle onog i danas arkadijskog prostora između Splita i Omiša). Dio je to hrvatske velike baštine, postoje samo tri primjerka čuvana u arhivama Francuske nacionalne knjižnice u Parizu te Američkoga katoličkog sveučilišta u Washingtonu. Svi oni koji vole hrvatsku povijest, hrvatsku baštinu, hrvatsku pismenost i Katoličku crkvu trebali bi se udružiti i otkupiti barem jedan primjerak prvog hrvatskog molitvenika i vrate ga u Domovinu.

Slavenski narodi koristili su i ćirilicu i to još od devetog stoljeća, a brojni spomenici, zapisi, povelje... to otkrivaju. Tako su još u 12. stoljeću pisana samo dva manja zajednička srpska i hrvatska ćirilična spomenika: "Povelja Kulina bana" i "Hilandarska povelja" Stefana Nemanje. Upravo tada ćirilica se brzo širila, posebice južnoslavenskim prostorima. Ćirilica se prilično brzo proširila na velikom području: u Bugarskoj, Rusiji, Makedoniji, Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, posebice u južnoj i srednjoj Dalmaciji. Prema Hrvatskoj enciklopediji postoje tri tipa ovoga pisma: bosančica, dubrovačka ćirilica i srednjodalmatinska – poljičica.

Alma Ačimović, s Filozofskog fakulteta navodi: - Najstarija ćirilična isprava pisana na području današnje Hrvatske jest "Povaljska listina" s osnovnim tekstom iz davne 1184. godine Taj je tekst u filologiji poznat pod imenom "Isprava kneza Brečka". Poznati su i ovi tekstovi pisani hrvatskom ćirilicom: "Listina omiškoga kneza Đure Kačića Dubrovačkoj općini" (1272.), "Pismo kneza Črnomira Dubrovačkoj općini (1252.–1254.), "Oporuka Medoja", sina Nikolina iz Žrnovničke župe (1392.), "Listina Mladena III. Šubića" (1336.)... Ćirilicom su se u privatne i službene svrhe, uz glagoljicu i latinicu, služili članovi poznatih hrvatskih obitelji: Frankopani, Zrinski, Keglevići i drugi.

Najznačajniji pravni dokument pisan ćirilicom iz toga vremena je srpski, "Dušanov zakonik" iz 1349. godine jedan od prvih pisanih pravnih akata u Europi.